U organizaciji Sandžačkog udruženja novinara, u prostorijama Sandžak televizije održana je poslednja obuka za novinare u okviru projekta “Prevencija konflikata i promocija mira u Sandžaku”.
Obuku je vodio Fahrudin Kladničanin, izvršni direktor Akademske inicijative Forum 10, koji je sa učesnicima obuke analizirao kako senzacionalizam u medijima može oblikovati javno mnijenje i uticati na društvene odnose.
“Današnja tema odnosila se na sezacionalističko izveštavanje medija, stvaranje medijskog neprijatelja, slučaj Sandžak, gdje sam pokušao da kroz jednovremensku retrospektivu od 1988. godine, kada se pojavljuju prvi nacionalistički tekstovi prema ovom regionu ovdje, pa sve negde do 2025. godine zapravo, uvidimo kako i na koji način se mijenjala medijska slika prema ovom regionu i kako su se mediji obhodili prema Sandžaku. Šta je ono što je karakterisalo užasne, užasavajuće, tegobne nacionalističke 90. godine, gdje je region Sandžaka ovdje predstavljan kao jedno bure baruta, stecište raznih vojnih i paravojnih muslimanskih formacija, koje svakog trenutka mogu da izazovu rat i ocijepe Sandžak od Srbije. To su slike medijske koje su se slale odavde prema srbijanskoj javnosti, gdje su građani Srbije o ovom regionu mogli samo da slušaju kao o nekakvom ratnom poligonu i gdje su ovde živjeli nekakvi muđahedini, nekakvi bradati ljudi, koji svakom trenutku mogu da izazovu rat.”
Naglasio je da su se od 2000. godine medijska slika i teme prema ovom kraj mijenjale, ali da je opet i to izveštavanje pratilo nevjerovatna senzacija.
“Sve sa namjerom da ovaj region negdje opet predstave kao bure baruta, kao jedno nestabilno područje, kao jedno područje gde apsolutno se u svakom trenutku mogu dogoditi razne tenzije, da je život po stanovnike bilo koga ko ovdje dođe vrlo upitan i da prosto je ovo jedno bure baruta srbijansko, bure baruta Balkana i to je ono o čemu su uglavnom prednjačile redakcije medija iz Beograda, treba spomenuti Večanje novosti, treba spomenuti Dugu, treba spomenuti Politiku, čuveni odjeci reagovanja u politici, sve su to bili zapravo deo mašinerije tadašnjeg režima Socijalističke partije Srbije, usko povezane sa djelovanjem resora državne bezbjednosti, da se ovdje predstavi jedna situacija, jedna slika koja nije povoljna prije svega za nas, ali je za taj režim tada možda bila prihvaćena da imaju izgovore za sve ono što se ovde radilo.”
Kladničanin je istakao da je danas medijska slika potpuno drugačija, te da u Novom Pazaru postoji znatan broj lokalnih medija koji su branioci javnog interesa ovog grada.
“Lokalni mediji u Novom Pazaru danas imaju jako dobru saradnju, oni su kopča saradnje sa beogradskim medijima. Tako da nekako postoji jedna filtracija informacija i može mnogo toga vrlo brzo da se provjeri, a da se uvijek ne upecamo u one prve stvari da objavimo nešto da to nije provjerljivo, a da to koketira sa senzacionalizmom, koketira možda sa nekim fake Newsom, a i senzacionalizam povezan sa fake Newsom, on u biti ima osnovu dezinformaciju, znači publiku koja je potpuno lažno informisana. Tako da je uloga lokalnih medija ovdje danas neprikosnoveno važna. Važna prije svega zbog lokalnih tema. A važna i zbog toga da svojim kolegama danas koji dolaze ovdje sa kojima naši lokalni mediji i novinari imaju kontakte, da mogu prosto da ukažu da to nije istina. I da to, ako ste došli sa tom namerjom, ta namjera prosto nije dobra jer ona može samo da izazove još veći problem. A uloga medija i uloga novinara koji žele da nepristrasno istinito informišu javnost, jeste zapravo da toj javnosti ponudi istinu, a ne senzacionalizam i ne lažnu vijest.”
Projekat je podržao Kabinet ministra za pomirenje, regionalnu saradnju i društvenu stabilnost.
